Postoji li recept za dobru kreativu?

Dobio sam puno poruka nakon prošlog članka koji govori o velikom utjecaju dobre kreative na kratkoročno povećanje kupnji. Mnogi bi voljeli znati više o receptima za dobru kreativu, ali umijeće reklama je puno bliže medicini nego algebri i teško ga je gledati kroz pravila koje vode jednome rezultatu jer je naprosto previše utjecaja i varijabli.  Klijentima zato izbjegavam nuditi cookie cutter rješenja i umjesto toga ih gurkam prema apstraktnom razmišljanju koje je temelj tržišne komunikacije. Oglašavanje je prije svega posao futurista i važnije je razmišljati o onome što se još nije dogodilo i spajati stvari koje još nisu spojene.

Ipak, nakon dvadesetak godina u branši mogu reći da reklame koje su u kratkom roku uspjele napraviti pozitivnu razliku u kupnjama imaju dodirnih točaka. Prije svega one imaju snažan uvid, kreativno su hrabre, a počinitelji su bili spremni na rizik. Oglašavanje nije (samo) znanost, no možemo reći da i u njemu – osim već navedenih – ipak postoje osnove kojih se dobro prisjetiti.

Slika 1. Juha od graha, preuzeto od Martine Pavlovic/Starozagrebački recepti/Facebook

Ovlaš ćemo ovdje ponoviti koje su to osnove. Na primjer, dokazano je da 8 od 10 ljudi koji hodaju zemljom odluke o kupnji donose putem pretpostavki, intuicije i prisjećanja. Danas znamo i to da najmanje 2 puta više kupujemo brendove koji se ističu od drugih. Neki od njih nam privlače pažnju netom prije kupnje, no ima i onih koji čine sve da nas „natjeraju“ da ih zapamtimo. Isticanje i sjećanje su, znači, od velike važnosti jer oblikuju naše odluke o kupnji.

E sad, prisjetite se tzv. apstraktnog razmišljanja. Umjesto da  razbijamo glavu time kako postići da nas netko zapamti, postavimo problem naglavačke. Što ljude tjera da zaboravljaju? Srećom, za gotovo sve probleme netko je već smislio rješenje. Profesor psihologije Daniel Schacter se već dugo bavi upravo problemima s pamćenjem. S ekipom na Harvardu snimio je (fMRI) i dobio fiziološke uvide u mozak kada nastaju tzv. distorzije sjećanja odnosno kada stvari zaboravljamo ili ih se sjećamo krivo. Pronašao je, među ostalima, za nas čak tri iznimno važna uzroka zaboravljanja.

  • Popuštanje pažnje se događa kada nismo usredotočeni pa onda stvari ne možemo dobro zapamtiti. Kao kad znate da je u poluvremenu utakmice bila reklama za nešto, ali ne znate točno o čemu je riječ jer vam ništa osobito nije privuklo pažnju. Ponekad nam i način prezentacije može pritom pomoći, kao npr. kada se nakon niza klasičnih billboarda u nizu pojavi digitalni. S druge strane, sjetimo se Vipnetovih ranih crnobijelih reklama…
  • Distorzija sjećanja se događa i zbog naše pristranosti, tj. neutemeljenog uvjerenja. Znači, nismo imali iskustvo s brendom, ali nas reklama a priori odbija i brend automatski pohranjujemo u bullshit kategoriju. To se događa uglavnom kada s ljudima komuniciramo kao s glupanima i čudom se čudimo zašto se kupnje ne povećavaju.
  • Konačno, događa se i kriva atribucija koja je obično uvjetovana prizemnim razlogom – lošim brendiranjem u reklami. Priča čak može biti fora, ali efekt je slab jer nisu ugrađeni signali (boja, oblik, logo, zvuk, riječ) koji bi publici trebali pomoći da se prisjeti o kojem brendu se radi.

Možmo reći da je, uz pravi uvid i nužnu hrabrost, dobra kreativa ona koja je napravljena s punim razumijevanjem ova tri najčešća problema. Ona nam prije svega na prvu privuče pažnju, a onda nas uspijeva nagovoriti da se ne radi o bullshitu te konačno jasno signalizira za koji je brend. Takva kreativa je  objektivno dobra i može napraviti jako puno za povećanje kupnji. Sjetite se kada ste je zadnji put testirali na fokusicama na ovaj način?

Srećom, od našega profesora Schactera možemo naučiti i ponešto o tome kako pospješiti pamćenje i sjećanje, što znači da možemo naučiti i kako konkretnije razmišljati i popraviti našu kreativu. Neki taj proces nazivaju hakiranjem mozga, ali općenito trebamo biti svjesni da postoje obrasci za uspješnije pamćenje i da danas znamo zašto neke stvari pamtimo bolje od drugih.

Pamtimo bolje kada nešto osjećamo, a humor tu ponajviše pomaže (dokazano je u brojnim pokusima da se ispitanici bolje sjećaju pojmova uz koje su bili povezane smiješne ili začudne sličice). Ako ste se pitali zašto su smiješne reklame bolje od ozbiljnih – eto odgovora!

Stvari umotane u neobičnu i fino razrađenu priču pamtimo lakše i dugotrajnije. Mozak je stimuliran znatno više kada promatra neočekivane ili neobične situacije, a posebno kada mu ih se potrudimo servirati s puno konteksta. To zvuči kontraproduktivno pa kreativci često rade grešku jer prate KISS princip (keep it simple, stupid), ali sama činjenica da smo izgradili kompleksniju sliku o nečemu znači da smo ga mozgu pomogli bolje, brže i lakše pospojiti s postojećim sinapsama.

Karlo Stojčević

karlo@tvojdomagoj.com

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s